Uvek Je Privlačila Ljudski Rod Ali Koliko Je To Dobro? U svim vremenima, na svim prostorima, u gotovo svim civilizacijama i kulturama, ljudi su se uvek interesovali za čudovišni i tajanstveni svet magije. Pećinski čovek, pa i drevni Egipćanin, nije magiju posmatrao kao nešto misteriozno. Ona je za njih bila deo svakodnevnog života i življenja, nešto bez čega se stvarnost nije mogla ni zamisliti.

Na njoj su se, čak, temeljila pojedina društvena politička uređenja, a običan narod nije ni svestan koliko je danas zastupljena u pokušaju određenih ljudi da zavladaju svetom.

Legenda o savršenoj Atlantidi kazuje mnogo o životu tog, u drevnoj daljini, izgublejnog kontinenta. Zanimljiva je i zaslužuje pažnju savremenog čoveka, bez obzira na sva kontroverzna shvatanja o njenom (ne)postojanju. Platonovi zapisi, doduše, pamte Atlantidu kao jedno savršeno, besprekorno uređeno društvo, dok je njegov učenik Solon probudio veliko interesovanje za nju. Kroz razgovore sa egipatskim sveštenicima, on je nastavio legendu.
Predanje kaže da su stanovnici Atlantide u mnogo čemu bili savršeni. Arhitektura, umetnost, nauka, sve je kod njih bilo isklađeno sa religiozno-magijskim životom. U središtu njihovog prostora bio je hram, oko kojeg su, u koncentričnim krugovima, bili iskopani kanali. Međusobno povezani, imali su sponu i sa okeanom. Svoje savršenstvo Atlantiđani su proneli kroz vremena i vekove. I sve je bilo lepo, dok svoje znanje i moć nisu poželeli da zloupotrebe. Krenuli su u osvajačke pohode i ratove. Usledila je katastrofa, koja je oglasila kraj života ovog kontinenta.
Atlantida je ostala obavijena velom tajne. Mističnost priče o njoj pojačavaju ljudi koji veruju da su u nekoj od svojih ranijih inkarnacija bili stanovnici Atlantide. Zanimljivo je da su, na sličan način, propale i brojne moćne egipatske dinastije. Ni njih više nema. Ali, sačuvani su tragovi, opipljivi dokazi njihovog postojanja. Pohlepa i prenaglašena težnja za proširivanjem moći dovela je do propasti i druge brojne civilizacije. Atlantida i egipatska prošlost utoliko su zanimljivije što je i njihovo društveno uređenje tražilo i nalazilo potporu u magiji. Uostalom, magija je bila srž, okosnica oko koje su se plele sve velike kulture.