U kultu mrtvih vlaška magija razlikuje dve vrste smrti: муарћа ку рîнд i муарћа фара рîнд, ili regularna smrt, od starosti – sa svećom u ruci (kada čovek umire kod kuće, spreman i kod kuće) i мурит îн његура – neregularnu smrt, bez spremne sveće.

Neregularno umiranje Vlasi zovu i umiranje bez sveće (а мурит îн његура, u prevodu – smrt u mraku). Upaljena sveća je najznačajniji rekvizit koji čovek nosi na onaj svet, njegovo lično svetlo, iz čega se, “onaj svet” tumači kao mračan i nespristupačan u jednom delu (za koji je pokojniku potrebno svetlo) i drugi deo koji je rajski, tj. svetao. Ovaj koncept “tamnog vilajeta” pripada animatizmu.

Umrli bez sveće se u raj obično prevode pomoću crnog petla ili crne kokoške, ukoliko je potrebno upokojiti žensku osobu. Živina se namenjuje do 40 dana, u ranim jutarnjim časovima, a preuzima je neko izvan pokojnikove kuće – žena za ženu, muškarac za muškarca, i potrebno je da budu sličnih godina, i to uz reči:

“Da predaš (tome i tome), da ga ima da mu svetli i da mu peva, da ga prati svuda kuda on bude išao.”

Petao se čuva obično do godinu dana, a ručak od njega se namenjuje pokojniku, za čiju je dušu poklonjen. 

Vlaška magija i važnost sveća za obrede sahranjivanja

Samrtna sveća se kao najbitnija priprema još za života pokojnika, od najboljeg voska, a njena dužina zavisi od mera samrtnika. Uzima se dužina od pupka do temena (jer se smatra da u tom delu stanuje duša), a ta dužina je korisna jer sveća treba da potraje sedam narednih godina, kada se pali tokom svake naredne, posmrtne, ceremonije. Pravi se kao pletenica, od devet sveća spletenih u parove od po tri komada.

Trokraka sveća (sa uskom drškom i tri duge “grane”) ili Rajska seća, se daje pokojniku neposredno pre ukopa, i sa njom se sahranjuje. Ne pali se i ne ljubi jer pripada lično pokojniku. On sa njom otvara svih devet vrata raja. Sve sveće se izrađuju tokom posebnih obreda.

  • Rajska sveća izrađena na rakljama drveta (sastavljena od 44 sveće, bogato ukrašena i u formi trougla)
  • Rajska sveća na dasci (praksa koja lagano izumire)
  • Rajska sveća na krstu (sada već deo profane tradicije)

Obred Marturija – vlaška magija i nebeska tela

Istraživanja su pokazala da u obredima vezanim za kult mrtvih vlaške vračare značajnu ulogu poklanjaju solarnim, lunarnim i astralnim telima. Građa za ovo istraživanje je najbolje očuvana u “obredu unutar obreda”, koji se naziva Marturija.

Marturija je običajna celina koja se sastoji od pomane, puštanja vode, namenjivanja odeće i izvodi se prilikom ceremonije kojom živi žele da pošalju nešto svojim umrlima. Marturijom se otvara prostor između živih i mrtvih. Ceo obred se odvija pod vedrim nebom, na travi, dok se hrana ili odeća okreće ka izlazećem suncu – ka istoku. Time se Sunce, Mesec i ostale zvezde pozivaju za svedoke.

U centralnom središtu je uverenje Vlaha da su Sunce i Mesec (Luna) brat i sestra, i da se Sunčev incestuozni nasrtaj na Lunu završio njenim skakanjem u more, što ih je zauvek razdvojilo.